Važnost glazbe i pjevanja

Važnost glazbe i pjevanja

U zapadnim društvima uživanje glazbe i drugih umjetnosti aktivnost je koja je odstranjena iz  našega svakodnevnog (potrošačkog) života (u kojem zgrćemo i trošimo). Odvajamo posebno vrijeme za odlazak u koncertne dvorane, galerije da bismo našli ono za čime težimo. Čini se da se umjetnost nastoji izolirati, kao da bi ona bila više nije bitan dio čovječjeg života, već je luksuz.

U staroj Grčkoj, koja se obično uzima kao kolijevka zapadne civilizacije, glazba je bila sveprisutna (i vrlo važna) u svakodnevnom životu. Iako zapravo malo znamo kako je grčka glazba zvučala, klasici nas izvještavaju o tome da ja glazba kao umjetnost u staroj Grčkoj bila sastavni dio njihova života. Kao što je to i u današnjoj kulturi, vrhunskim instrumentalnim umijećem vladali su profesionalni glazbenici, ali su Grci smatrali da  pouka u pjevanju i sviranju lire treba biti sastavni dio obrazovanja svakog slobodnog građanina. Glazba je bila važno obilježje  obiteljskih proslava, svečanosti i religijskih obreda. “Mi pridajemo iznimnu važnost glazbenom odgoju jer ritam i harmonija najdublje poniru u unutrašnjost duše i tu zauzimaju najsnažnije uporište, donoseći vrlinu u njihov odgoj čineći čovjeka krepkim.” Platon.

Iznad tjelesnosti

Ideja kako je glazba tako snažna da može pozitivno ili negativno utjecati na pojedinca i društvo nestala je. Danas kad je cijeli čovjekov unutrašnji razvoj pod jakim utjecajem materijalističkog svjetonazora, vokalna umjetnost omogućuje čovjeku ponovni susret s duhovnim. Pjevanjem čovjek se može uzdići iznad granica tjelesnosti, pronaći vezu sa svojim duhovnim bićem i svojim bližnjim, koristeći vlastito tijelo kao instrument. Glazba i pjevanje dosežu dublje nego spoznaja i to može biti vrlo dobar ili najvažniji doprinos u približavanju čovjeka njegovim unutrašnjim pobudama.

Pjevanje može povezati misli i osjećaje, a može i pomoći pri ostvarivanju ravnoteže u svakodnevnom životu. Na taj način mogu nastati nove mogućnosti za ljude i za cijeli ljudski rod. Pjevanje uzdiže ljude iz njihove svakodnevnice u nova životna iskustva koja mogu biti poticaj u njihovim životnim zadacima. To se može nazvati glazbenim disanjem. Na taj način glazba može steći konkretno značenje za nečiji život i tako svakodnevni život postaje pjevniji.

Pjevanje danas

Obzirom da je tijekom zadnjih stoljeća cijeli kulturni život, a tako i obrazovanje, doživio veliku promjenu, ljudi danas pjevaju manje nego ikada prije. Milijuni ljudi više ne pjevaju tijekom svakodnevnog života. Oko 200-300 godina ranije ljudi su imali raspon od 3-4 oktave, a danas jedva nešto više od jedne. Tendencija je da naši glasovi postaju niži, nepokretljiviji, krući (tjelesniji). Naši se glasovi ne mogu razvijati kao što je to bilo moguće ranije.

Kada pjevanje u društvenim situacijama prestane (na obali ili pri druženju u parku), počinje se slušati reproducirana glazba (radio, TV, ploče, kazete, CD-i). Praznina koja je nastala popunjava se supstitutom. Supstitut (na jedan način “savršena”, ali nestvarna, neživa glazba), odvraća našu svijest i čini nas zavisnim na takav način da osjećamo njezin nedostatak kad je ne čujemo. Nakon određenog vremena uživanja zamjenske glazbe teško se zadovoljavamo bilo kojom izvedbom koja bi se mogla usporediti s glazbom s CD-a, kasete ili sa radija. U isto vrijeme naše se sposobnosti smanjuju, teže nam je aktivno se baviti glazbom. Puno je lakše uključiti radio i čuti “savršenu” izvedbu nego pokušati samostalno izvoditi glazbu što donosi mnogo više zadovoljstva nego slušanje radija ili CD-a.