Pjesma – ključ za rajska vrata

rajGlazba je duhovni svijet gdje naše duše žive, razmišljaju i stvaraju, rekao je Beethoven. Zapjevajte i ispunite srce melodijama, otkrijte snagu svog glasa i ljepotu duše.

Povezanost glazbe i duhovnog svijeta posve sigurno nije novost. Naprotiv, ta veza je toliko čvrsta, svima prirodna i jasna, da se apsolutno nigdje ne osporava. Najveći umovi u povijesti čovječanstva otvoreno su govorili o glazbi i njezinom utjecaju na duhovnost te općenito na njezinu važnost u životu svakog pojedinca.

U široj javnosti možda je najpoznatija ljubav velikog znanstvenika Alberta Einsteina prema notama – bio je glazbeno obrazovan, svirao je violinu te klavir. Rekao je da mu upravo glazba omogućava rješavanje problema, pa tako njegovoj muzikalnosti možemo zahvaliti i teoriju relativiteta. U razgovoru s poznatim violinskim pedagogom Shinichijem Suzukijem objasnio je:
“Teorija relativnosti javila mi se intuitivno i glazba kao pokretačka sila bila je u temeljima te intuitivne misli. Moje novo otkriće rezultat je moje muzičke percepcije.”
Općenito, kad više ne bi znao na koji način krenuti dalje, sjeo bi za klavir te se prepustio inspiraciji, a potom bi odjednom skočio i viknuo: “Eto, sad ga imam!” Njegove su riječi rado citirane, a svaki će ih glazbenik itekako razumjeti: “Da nisam fizičar, bio bih glazbenik. Svoje snove sanjam budan u glazbi. Većina moje životne radosti dolazi kroz glazbu. Svoj život ostvarujem kroz glazbu”.

Duhovni svijet

Glazba otvara vrata u duhovni svijet. Taj prolaz nije tajna i nije privilegija pojedinaca, pa tako ni čuveni fizičar i nobelovac nije bio iznimka. Ljudi koji su svoj život posvetili glazbi ili se njome ispunili, naprosto su u potpunosti svjesni činjenice da je glazba izravni govor naše duše te možda najizravniji put do spoznaje.
Kad smo se već primili citata, možemo spomenuti i riječi njemačkog skladatelja Ludwiga van Beethovena: “Glazba je viša od mudrosti i filozofije. Glazba je duhovni svijet gdje naše duše žive, razmišljaju i stvaraju.” Kada bismo nastavili dalje na tragu ove misli, mogli bismo priču zapravo vratiti na početak, odnosno spomenuti najstariji poznati sustav znanja – Vede, u kojima piše kako je sve počelo zvukom. Uostalom svima je jasno da je zvuk u srži našeg bića jer se fiziološki procesi u našem organizmu „glasaju“.

Iznad granica tjelesnosti

Možda ste na trenutak pomislili da se ova priča ne odnosi na vas jer ne znate svirati nikakav instrument, a kamoli da biste bili talentirani poput Beethovena. Možda mislite da će vam stoga, čak i ako taj prolaz u svijet duhovnosti postoji, doticaj s višim sferama ostati teško dostupan. Ali vi oduvijek imate instrument koji vam ta vrata već danas može otvoriti. Točnije, vi ste predivno glazbalo, vaše tijelo proizvodi zvuk.
Da, riječ je o pjevanju, no nemojte odustati od čitanja ako ste i na trenutak pomislili na sljedeći mogući problem, a to je da nemate sluha. Vrijeme je da ovu predrasudu zaboravite – kao što je moguće ugoditi glazbalo, tako je moguće ugoditi i vas. U svemu tome važno je samo se odvažite i da krenete u potragu za vašim glasom kojeg se možda već i zaboravili.
“Glas je odraz onoga što jesmo. Otkrivajući svoj glas, mi zapravo otkrivamo sebe“, kaže prof. Baldo Mikulić, učitelj i terapeut pjevanjem. U tome nema ničeg čudnog, ničeg neprirodnog. Zapravo je neprirodna pojava ona koja se dogodila s pojavom zvučnih zapisa, što je rezultiralo time da se danas puno više slušaju ti zapisi, nego se samostalno pjeva.

Bogom dano…

Laka dostupnost glazbe (na radiju, televiziji, internetu), čini da je prag koji ljude sprečava da samostalno pjevaju veći. Spontanost više nije prisutna kako prije 50-100 godina. Iako se čini da je možda riječ o naizgled bezazlenoj pojavi u odnosu na sva čuda, ali i prijetnje suvremenog svijeta, s gubitkom svugdje prisutne pjesme čovječanstvo je izgubilo jako puno te se ljude mora ponovno učiti nešto što im je, reklo bi se, bogom dano. A dano im je s razlogom, čega su svjesni svi koji su vratili izgubljenu vještinu.
“Pjevanjem se čovjek može uzdići iznad granica tjelesnosti, pronaći vezu sa svojim duhovnim bićem i svojim bližnjim, koristeći vlastito tijelo kao instrument“, ističe prof. Mikulić koji podučava pjevanje po metodi „Škole za otkrivanje glasa“, točnije, pomaže polaznicima da ponovno pronađu i oslobode svoj glas.

Život u zvuku i pjesmi

Naime, u “Školi za otkrivanje glasa” pjevanje se ne promatra kao rezultat pojedinih organa ili dijelova tijela, već kao izraz cjelokupnog čovjekova bića. Glas, međutim, može biti “zatočen” zbog fizioloških i drugih prepreka. Kod ove metode pjevanja takve se prepreke nastoje otkloniti da bi se ono što je nazočno u svakom čovjeku otkrilo.
Prema tome ljudski glas ne treba trenirati, odnosno školovati. Ono na što glas čeka jest oslobođenje, odstranjivanje prepreka koje ne dopuštaju da glas zazvuči u svojoj punini. Stoga, umjesto o školovanju glasa, trebamo govoriti o njegovu oslobađanju ili, još točnije, o otkrivanju glasa.

Upustite li se u ovu pustolovinu, pitanje je samo vremena kad ćete shvatiti da zapravo niste naučili ništa novo, već da napokon koristite i razvijate ono što ste oduvijek imali, da ste se vratili bliže sebi.

Nova metoda

valborgUpravo je to shvatila i poznata švedska sopranistica Valborg Werbeck -Svärdström(1879. – 1972.) nakon što je izgubila svoj prekrasan glas zbog pogrešne tehnike pjevanja, a koja je u konačnici dovela do paralize glasnica. Već ranije je osjetila da vježbe koje je učila na glazbenoj akademiji izazivaju previše napora. Shvativši da joj niti jedan dotadašnji sustav vježbi glasa ne odgovara, krenula je u potragu za svojim vlastitim.
Ubrzo se vratila na svjetla pozornice, a nekoliko godina kasnije utemeljila je “Školu za otkrivanje glasa” u kojoj je podučavala novu metodu pjevanja. Na tom putu pridružio joj je i utemeljitelj antropozofije, dr. Rudolf Steiner, kojemu je misterij glazbe bio dobro poznat te ga je često spominjao u svojim govorima:
“Što je sada tamo u duhovnim svjetovima? O tome sam često govorio. Glazba sfera je stvarnost. Čim dođemo u duhovni svijet mi smo u svijetu koji potpuno živi u zvuku, u melodiji i harmoniji.”
Stoga ne čudi što je njihova višegodišnja suradnja bila uspješna i plodna, a s vremenom se razvila i terapijska primjena ove metode.

Objavljeno u časopisu Alter

keyboard_arrow_up