Mnoge korisne stvari otkrivene su nakon velike nevolje, a to se dogodilo i švedskoj opernoj pjevačici Valborg Werbeck Svärdström. Zbog pogrešnog načina pjevanja izgubila je glas, pa je njezina karijera bila ugrožena. Pomoću posebno skladanih vježbi uskoro je ipak uspjela povratiti glas i nastaviti karijeru.
Shvativši da je to gotovo potpuno neotkriveno područje, tijekom godina razvila je vlastitu metodu za razvoj glasa koju je nazvala «školom za otkrivanje glasa». Nakon Drugog svjetskog rata primjenjivala je ovu metodu u svojoj školi pjevanja ali i u liječenju, pa je stekla sljedbenike koji su nastavili njezin rad i nakon njene smrti.
«Zatvoren» glas
U »Školi za otkrivanje glasa« danas se radi po njezinoj «Werbeck metodi», a pjevanje se ne promatra kao rezultat rada jednog organa ili dijelova tijela, već kao izraz cjelokupnog čovjekovog bića. Glas je nešto što živi i prožima svakog čovjeka, ali on može biti zatomljen, doslovce «zatvoren» u čovjeku zbog fizioloških i drugih prepreka.
Kod Werbeck metode pjevanja takve se prepreke nastoje otkloniti da bi se otkrilo ono dobro, zdravo i pozitivno što je prisutno u svakom čovjeku. Umjesto o »treniranju« glasa, ovdje se govori o oslobađanju tj. o otkrivanju glasa. Ono na što naš glas čeka je oslobođenje, odstranjivanje prepreka koje ne dopuštaju da glas zazvuči u svojoj punini.
Kad netko kaže da nemam glasa ili sluha, zaboravlja da i glas i sluh koristi pri govoru. Mnogim ljudima su u djetinjstvu rekli da nemaju glasa ili sluha. To ih prati kroz život i zbog toga pate jer je jedan dio njihove ličnosti ostao nerazvijen.
Međutim, to se može ispraviti. Takve osobe koje se ne smatraju posebno nadarenima, često otkriju svoje skrivene mogućnosti i postignu izvanredno veliki napredak u pjevanju. Ljudi postanu svjesni da je muzikalnost u njima i da ju oni sami mogu dalje razviti. Zbog toga pri pjevanju umjesto straha nastupa radost, a duševne prepreke budu iscjeljene.
Škola…
Upravo to se događa polaznicima škole za otkrivanje glasa, koja ima tri smjera: umjetnički, pedagoški (podučavanje Werbeck metode pjevanja) i terapijski (za liječenje raznih tegoba). Za terapijski rad potrebno je i dodatno obrazovanje.
Svrha terapije pjevanjem je rješavanje ili bar ublažavanje nekog zdravstvenog problema, a pjevanje je način na koji se to postigne. Kod tečaja pjevanja glavni je cilj razvoj glasa, a pritom je terapijski utjecaj manje važan.
Pri sviranju nekog instrumenta, mi sviramo na već gotovom instrumentu, a kod pjevanja moramo od sebe napraviti instrument. Naše tijelo mora postati propusno za zvuk. Upravo je to spoznaja koja može dati dalekosežne rezultate. U procesu oslobađanja glasa disanje postaje dublje, metabolizam se ujednačuje, poboljšava se cirkulacija i događaju se mnoge druge korisne promjene.
Iskustvo pokazuje da polaznici škole već nakon desetak minuta terapije osjete neku promjenu u tijelu. No treba znati da ovo nije tajanstvena metoda koja je odjednom otkrivena, neki «čarobni štapić» koji će vam trenutno pomoći. Ovo je terapija koja daje rezultate samo ako je dobro naučite i potom dosljedno koristite.
Kod čega pomaže
Pjevanje je oduvijek bilo izvor radosti, spona između ljudi, društvo pri radu, snažna ozdravljujuća snaga i ravnoteža za čovjeka. Ljudi koji pate od kompleksa manje vrijednosti i drugih psiholoških smetnji mogli bi ih se osloboditi ako svoje skrivene i nerazvijene pjevačke sposobnosti razviju na pravilan način.
Za djecu koja pate od slušnih ili govornih problema pjevanje u zboru ima terapijski učinak. Osim psihološke pomoći, terapija pjevanjem djeluje na čitav organizam jer zaustavljena energija ponovno protječe i pobuđuju iscjeljujuće snage, a disanje postaje pravilno.
Ova terapija pomaže kod mucanja i tepanja, u slučajevima astme, lošeg sluha, plitkog disanja, slabe cirkulacije, probavnih problema, u slučajevima nervoze, migrene, poremećaja spavanja…
Pjevanjem se može postići uspjeh i u radu s osobama koje ne mogu uspostaviti komunikaciju s drugima, ono može umiriti zbunjene i senilne, odvratiti psihotične osobe od destruktivnog i agresivnog ponašanja, halucinacija i fiksnih ideja.
Vježbe
Kod terapije pjevanjem čovjek nije pasivan slušač glazbe, već aktivni sudionik koji uz pomoć terapeuta sam izvodi vježbe. Kod vježbanja pjevanje je u prvom planu, ali kao sredstvo kojim se postiže bolje zdravlje.
Čovjek koji želi vježbati ne mora imati veliki raspon glasa ili savršen sluh, u vježbama može sudjelovati svatko. U nekim vježbama uz pjevanje izvode se i pokreti tijelom. Primjerice, kod vježbe kojom se pospješuje razlikovanje tonova, rade se pokreti nožnim prstima.
Jedan problem se može tretirati na više načina, jer čovjek je jedna cjelina i radeći s jednim dijelom tijela utječe se i na drugi dio. Tako se kod vježbi za poboljšavanje disanja rade i pokrete ruku, nožnih prstiju, trbuha…
Ti pokreti služe za produbljivanje disanja tako da se na disanje doslovce »zaboravi«. Naime disanje je nesvjestan proces i ono se ne smije podizati na svjesni nivo. Jer kad previše pazimo na disanje ono prestaje biti prirodno.
Kod terapijskog pjevanja pažnja je usmjerana na pokret, glas i tonove, a ne na samo disanje. Ono mora ostati nesvjesno. Kad se na disanje zaboravi, ono je snažnije, dublje i kvalitetnije.
Nekoliko sati nakon vježbanja terapijskog pjevanja može se osjetiti promjena zdravlja, a trajnije poboljšanje nastaje nakon nekoliko tjedana. U početku je dobro odlaziti na terapiju 2 do 3 puta tjedno kako biste dobro naučili vježbe koje kasnije možete raditi sami.
Primjeri
Ovi primjeri pokazuju kod kakvih sve bolesti i tegoba pomaže terapija pjevanjem:
Astma
Žena stara 35 godina imala je astmu. Njen grudni koš bio je slabo pokretljiv, kod dubljih udisaja čulo se »sviranje« u njenim prsima. Pri fizičkim aktivnostima brzo se umarala.
Na tretmane je dolazila jedanput tjedno, a kod kuće nije radila vježbe. Uz terapijske vježbe disanja, nakon mjesec dana pri uspinjanju se ne bi zapuhala kao prije. Nakon dva mjeseca »sviranje« u prsima je bilo manje čujno i disanje se produbilo. Osjećala se svježije, snažnije.
Žena istih godina koja je također bolovala od astme, nakon nekoliko tjedana vježbanja nije više upotrebljavala pumpicu.
Psihičke tegobe
Muškarac star 42 godine bio je podvojena ličnost, imao je jake fiksacije (primjerice, čitav dana pjevao je istu pjesmu), bio je pun modrica, vjerojatno od samoozljeđivanja! Četiri mjeseca dolazio je na terapuju dva puta tjedno. Postao je smireniji i realniji, agresivnost između njegove dvije ličnosti se smanjila, kao i njegove fiksacije. Kroz pjevanje njegove dvije ličnosti su se puno bolje slagale, manje «svađale», a na njegovom tijelu je bilo puno manje modrica. Život je postao ugodniji za njega i njegovu okolinu.
Objavljeno u časopisu Alter